Tu smo da bismo vam pomogli

Konvencionalni i memorijski tvrdi diskovi se troše tijekom vremena.  Konvencionalni tvrdi diskovi se troše uslijed mehaničke erozije, dok se memorijski troše iz električnih razloga. Zadaci čitanja su mogući bez ikakvih ograničenja. Međutim, jedna memorijska ćelija može obraditi samo zadatke zapisivanja u rasponu od 3.000 (MLC 25 nm) do 100.000 (SLC), ovisno o kvaliteti.  S.M.A.R.T. (Self-Monitoring, Analysis and Reporting) je tehnologija ugrađena u SSD-ove i tvrde diskove u svrhu nadzora i analiziranja. Putem specijalnog softvera, S.M. A.R.T vrijednosti mogu se analizirati i moguće je sastaviti predviđanja mogućih otkazivanja. Posljedično se može pojaviti prebacivanje u način rada samo za čitanje.

Prikupljanje otpada, koliko je trenutačno podržano, je značajka firmvera (upravljanje pohranom) koje vodi brigu o automatskom postupku filtriranja/čišćenja pohrane. Podaci koji više nisu potrebni bit će izbrisani iz ćelije za pohranu prije ponovnog zapisivanja. Ovo slobodno područje pohrane je dostupno za buduće zadatke zapisivanja. Ovo filtriranje/čišćenje minimizira potrebe postupka pohranjivanja. Time se izbjegava neučinkovita upotreba namijenjene pohrane i usporavanje prijenosa podataka. U usporedbi s TRIM, prikupljanje otpada je neovisno o operacijskom sustavu i automatski se izvodi.

4 KB čini veličinu najmanjeg standardnog bloka koja se može čitati ili zapisati u datotečnom sustavu. Ovo je relevantno posebice za SSD-ove jer oni rade sa sektorima veličine 64 KB, a ne 512 bajtova, poput magnetskih pogona. To znači da SSD mora izvesti više radova od tvrdog diska.  Pomoću 4 KB mjerenja s nasumičnim zapisivanjem, prikazuje se vrijeme koje je potrebno da tvrdi disk ili SSD registrira blok i umetne ga u MFT (Master File Table - Glavna tablica datoteka). 

Super kapacitivni sklop (Supercap) služi kao privremen, ali pouzdan međuspremnik energije. U slučaju iznenadnog gubitka napajanja, pogon može dovršiti svoju aktivnost bez gubitka podataka. Supercap osigurava uštedu na težini i dulji radni vijek.

Operacije ulaza i izlaza u sekundi (OPS - Input and Output Operations per Second) su vrijednosti aktivnosti za medij pohranjivanja. Dimenzijska jedinica koja prikazuje koliko ulaznih i izlaznih zahtjeva mogu obraditi SSD i njegov kontroler. Što je vrijednost veća, to znači da SSD ima više kapaciteta pohrane.

Nepopravljive stope pogreške bita (UBER = Uncorrectable Bit Error Rates) se pojavljuju kada se na SSD-u pojavi pogreška čitanja podataka. Kod tvrdih diskova ova je vrijednost približno 1 pogreška po 1016 pročitanih bitova. Brzina prijenosa podataka SSD-a je većim dijelom značajno iznad 250 MB/s, pa UBER mora biti jako visok (iznad 1017) kako bi se osigurala odgovarajuća pouzdanost.  SSD-ovi zato zahtijevaju složenu ECC zaštitu. To znači da SSD kontroler mora biti dovoljno fleksibilan da obradi komplicirane ECC algoritme.  

Upravljanje lošim blokom SSD-a se brine da se podaci iz neispravnih područja (ćelija) prebace u funkcionalne ćelije. Neispravna ćelija se zatim izuzima iz daljnjeg pohranjivanja podataka, a nova ćelija zauzima njezino mjesto. Time kapacitet pohrane postaje manji tijekom radnog vijeka SSD-a, ali sigurnost podataka i brzina prijenosa podataka ostaju na istoj razini.

Što je više datoteka potrebno izbrisati ili prepisati, to je više vremena potrebno da standardni SSD obradi pohranu podataka. Razlog: Ono što magnetski tvrdi disk ostvaruje u 1 koraku, SSD izvodi u 2 koraka. Ako se datoteka na SSD izbriše putem operacijskog sustava, tada se briše samo stavka o postojanju ove datoteke u mapi, ali je stvarna datoteka i dalje pohranjena u nekoliko memorijskih ćelija na SSD-u. Tijekom vremena, kategorije na SSD-u se ispunjavanju podacima koji su ustvari izbrisani. Prilikom ponovnog zapisivanja podataka, SSD je potrebno isprazniti prije ponovnog zapisivanja datoteka, što malo usporava brzinu zapisivanja. Zapovijed TRIM sprječava da se to dogodi.

Razina performansi SSD-a ovisi o kontroleru koji se koristi. Postoji samo nekoliko proizvođača kontrolera. Najčešće korišteni su Intel, Jmicron, Indilinx, Samsung i Sandforce. U glavnom općem segmentu, najpopularniji kontroler je Indilinx ("Barefoot" i "Amigos"), a u segmentu proizvoda visokih performansi često se koristi Sandforce ("SF1200", "SF1500"). 

"Multi-Level-Cell" (MLC, ćelija višestruke razine) i "Single-Level-Cell" (SLC, ćelija jedne razine) su dvije različite vrste ćelija za pohranjivanje, odnosno drukčije rečeno NAND memorijske pohrane. 

SLC pohranjuje točno jedan bit po ćeliji. Ima višu cijenu, ali troši manje energije. Podatke prebacuje malo brže i sve u svemu je trajniji od MLC-a. 
MLC pohranjuje više od jednog bita po ćeliji.

Glavna prednost je velika gustoća pohrane, jer se može pohraniti više od jednog bita po ćeliji. Time se na istu površinu čipa mogu pohraniti dva ili više puta veće količine informacija u odnosu na pohranu s jednom razinom. Posebice kod memorije čvrstog stanja, ovo nudi značajnu prednost u cijeni u usporedbi s SLC-om, jer je potrebna veličina površine čipa jako važan čimbenik u cijeni postupka proizvodnje.
 

Trenutačni SSD-ovi lako premašuju spektar široko rasprostranjenog sučelja SATA-II s 300 MB/s. Proizvođači su ovaj problem rješavali implementiranjem RAID rješenja na osnovi PCI-Express. Tako je više SSD komponenti zajedno s RAID kontrolerom ugrađeno na PCI-E-x4 ili 8x kartici, čime se omogućuju brzine prijenosa do 1,4 GB/s.  Ovaj trend se premješta na SATA III. Oni postižu brzinu prijenosa do 550 MB/s.

Prednosti SSD-a u usporedbi sa standardnim HDD uglavnom su: Mehanička robusnost, jako kratka vremena pristupa, manja težina, mala potrošnja energije i time manje širenje topline, od čega najveću korist imaju prijenosna računala jer se time produljuje vijek baterije.

SSD je tehnologija pohranjivanja u memorijski čip, koja će u dugotrajnom pogledu zamijeniti standardni tvrdi disk.

SSD je kratica za "Solid State Disk" (Pogon čvrstog stanja), kao i "Solid State Drive" (Disk čvrstog stanja).